nastaje ono što već nastaje i svi smo svjedoci tog istog nastajanja. Ovaj put ću navesti da, između ostalog, u tako divnim uslovima profesije postaju užasno promiskuitetne, a ako se u sve to uplete loše novinarstvo nastaje opšti ciganluk. Sa stvarnog problema odvlače pažnju javnosti na krivu trasu, mlati se prazna slama izborom loših sagovornika, narod se, naravno, pali i žari, a problemi nikada neće biti riješeni. I biće sve gore. I, naravno, malo će porasti tiraž.
A, šta na sve ovo kaže struka? Da vidimo:

sagovornik – Ljilja Dmitrović, arhitekta
činjenice – Arhitekta Dmitrović je realizovala značajan niz prostorno-planskih dokumenata i njena referenc lista je impresivna. Po završetku studija konstantno djeluje u sferi urbanizma. Zaposlena je u Urbanističkom zavodu  od 1993. i danas je šef Službe za planiranje i projektovanje.
ps – i svi smo njeni obožavatelji

• ...o urbanizmu (zašto ste odabrali urbanizam, a ne projektovanje?...šta je intrigantno u toj sferi arhitekture, odnosno, sa kakvim se izazovima susreće arhitekta u rješavanju urbanizma... Koliko se razlikuju u sferi urbanizma teorija i praksa?)

LJ.Dmitrović, arhitekta: Fakultet sam upisala 1978. godine i bila sam druga generacija urbanista na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu. U to vrijeme  nismo imali jasnu predstavu, pa tako, možda slučajno, našla sam se na Odsjeku za urbanizam.
U toku studija urbanizam je djelovao dosta apstraktano sa akcentom na teoriji.
Po završetku studija, kada sam počela raditi, shvatila sam da je riječ o multidisciplinarnoj nauci, vrlo životnoj i vrlo primjenjivoj, a u isto vrijeme i kreativnoj.
Urbanizam svakog vremena je odraz umjetnosti, arhitekture, dizajna, novih tehnoloških dostignuća, novih materijala, pozitivnih i negativnih zbivanja u društvu. Odraz potreba, želja i mogućnosti građana - u smislu građenja i stvaranja okruženja.
Urbanista se susreće sa zahtjevima građana da žive i rade u kvalitetnoj, funkcionalnoj , lijepoj, ugodnoj i zdravoj sredini, a ujedno i perspektivnoj.
Danas je sve više izražen interes za sredinom, odnosno životnim prostorom koji će omogućiti udobno stanovanje, adekvatnu radnu sredinu i ekonomsku opravdanost - korist.
Ekonomska opravdanost se prvenstveno ogleda u kvantitetu bruto građevinske površine - tj. u što više kvadrata...
Izazov za urbanistu, a u isto vrijeme i težinu posla, predstavlja izrada planske dokumentacije tako da se kvalitetno sagledaju  prostor, potrebe, mogućnosti i želje učesnika u prostoru; da se ispoštuju svi elementi struke u svim tematskim oblastima plana, a da se u isto vrijeme omogući realnost i realizacija  plana.
Uz sve to, svaki planer teži da plan  kvalitetno riješi i u oblikovnom smislu, na način da bude čitljiv za širi krug ljudi.

Danas je najizraženiji problem parkiranja u svim gradovima, s obzirom da je stepen motorizacije znatno povećan. Problem je i nedostatak zelenih površina, dječjih igrališta i javnih površina koji daju «dušu» svakom gradu, a upravo iz razloga što vlasnici zemljišta, odnosno investitori, prioritet daju objektima, a ne navedenim površinama. U okolnostima u kojima radimo, urbanisti izvlače maksimum, s obzirom da pokušavaju pomiriti potrebe grada, interese građana - investitora, zakonske odredbe  i propise, omogućiti provodljivost planova, a u isto vrijeme ispoštovati ambijent i unaprijediti ga vizuelno.

• Teorija urbanizma je jasna i provodljiva. Kreativna je i stvaralačka, prožeta umjetnošću.
• Da su u našem društvu uređene sve sfere koje dotiču urbanizam, i sam urbanizam bi davao bolje rezultate.
• Međutim, u današnje vrijeme teorija i praksa se znatno razlikuju. Ta razlika je potaknuta aktuelnim zakonima koji su nezaobilazni, ali nažalost, praksa demantuje većinu zakonskih odredbi.
• Razlika u teoriji i praksi proističe iz toga što su mogućnosti prostora jedno, a želje, nadanja i potrebe stanovništva drugo.
• Većina investitora svojim zahtjevima za građenje u funkciji ličnog, teži ka ostvarenju veće materijalne koristi, jednostrano posmatrajući prostor - bez osvrta na potrebu  sadržaja i prostora koji koriste svima.

Ovakav pristup učesnika u planiranju otežava urbanizam.

• Prokometarištie medijsku hajku na aktere rješavanja urbanizma u Banjaluci?

LJ.Dmitrović, arhitekta: Iskreno, nisam u toku te medijeske hajke, jer ne čitam listove koji su  kampanju pokrenuli.
Činjenica je da postoje problemi u urbanizmu i da su proizvod nepoštovanja zakona. I sami zakoni su neadekvatni u pojedinim segmentima, jer ne dotiču suštinu problema.
U toku izrade Zakona nedovoljno su konsultovani ljudi koji su direktno u proceduri i koji mogu kompetentno ukazati na prisutne probleme i dileme u urbanizmu.
To su ljudi koji rade u planerskim kućama, u Opštini na izdavanju urbanističkih i građevinskih dozvola, u imovinsko pravnoj službi, u inspekcijama i u pravosuđu. To je krug koji bi kvalitetnim radom, pridržavajući se dosljedno postojećih zakona, donekle modifikovanih i dopunjenih, mogao postići mnogo. Svaki prekid u tom lancu znači pojavu problema.
Činjenica je da Zakon o građevinskom zemljištu favorizuje vlasništvo nad zemljištem, te samim tim, aktuelni investitori imaju veliki uticaj na urbanistička rješenja.
Poštujući vlasničke odnose, automatski dolazimo u situaciju da investitor, kao vlasnik zemljišta, na neki način, svojim konkretnim zahtjevima diktira urbanistička pravila, odnosno, značajno utiče na urbanistička rješenja.
Ako tome, u pojedinim slučajevima, dodamo materijalne mogućnosti investitora,  želje nesrazmjerene postojećem prostoru i situaciji, te, u nekim slučajevima  neinformisanost i neshvatanje urbanizma i arhitekture, dobijamo slike današnjeg urbanizma, tj. slike naših gradova i naselja, odnosno, izgrađen prostor neadekvatnog arhitektonskog oblikovanja, sa nedostatkom neophodnih pratećih sadržaja.
Evidentan je problem u nedostatku zelenih površina, parking prostora, igrališta za djecu, te u samom oblikovanju gradova – posebno u brojnim nadogradnjama koje su izvedene suprotno planskim dokumentima – urbanističkim i građevinskim dozvolama. To znači da pojedini investitori, u saradnji sa majstorima preinačuju i uprošćavaju projekte, direktno narušavaju arhitektonski izgled objekata, a time i arhitekturu grada.
Očigledno je da bi se problemi, sa kojima se arhitekte susreću, mogli izbjeći postavljanjem regula tako da svi učesnici u ciklusu budu stvarno dosljedni u provođenju prostorno-planske dokumentacije i da se onemugući vršenje bilo kakvih pritisaka na autore planske dokumentacije.
Građani moraju učestvovati u postupku izrade i donošenja planova, kao i u samom projektovanju, ali riječ struke bi trebala da bude posljednja.
Problem je i što se nedovoljno sankcioniše odstupanje od Zakona, a fleksibilnost koju pokušavamo uvesti ne bi trebala da bude u smislu nepoštovanja Zakona, nego da se u duhu struke omoguće najoptimalnija rješenja za investitora. Jer, planerima  nije cilj osujetiti potrebe investitora, nego usmjeriti ih u odgovarajućem smjeru, tj. ka optimalnom rješenju.

• O vašem radu najbolje govore vaše reference.  Interpretirajte nekoliko različitih – UP Brčko Distrikt, dokumentacija za područje Podgorice, RP Slobomir i RP centar Bijeljine.

LJ.Dmitrović, arhitekta: Urbanistički plan Brčko Distrikta BiH usvojen je ove godine u julu mjesecu. Posao planera je bio specifičan, samim tim što se radi o Distriktu, kao i zbog političkog uređenja ove teritorije.
Bazni plan iz 1996-godine pretrpio je dvije korekcije.
Upravo ova Izmjena UP-a predstavlja  rješenje u narednom planskom periodu za veliki broj aktuelnih pitanja (vodozahvat Plazulje, luka Brčko, radna zona, površine za individualnu gradnju – legalizacija, trasa obilaznice itd.).
Uz adekvatnu saradnju sa članovima brčanskog Odjeljenja za prostorno uređenje plan je uspješno okončan.

Karakteristična  izrada planske dokumentacije na prostorima van naše regije je i izrada planske dokumentacije za Podgoricu.
Urbanistički zavod je bio nosilac izrade sljedećih planova:

• Izmjena GUP-a Podgorice,
• Izrada Detaljnog urbanističkog plana «Zabjelo 8» i
• Izmjena GUP-a Tuzi.

Poslovi su rađeni u dužem vremenskom periodu zbog stalnih promjena koje su se dešavale na političkom aspektu – naročito oko Tuzija.
Sa obuhvatnom ekipom, koja je kontaktirala i radila na terenu, završeni su Izmjena GUP-a Podgorice i DUP Zabjelo 8, a od izrade Izmjene GUP-a Tuzi se odustalo, jer se u međuvremenu ponovo izmijenila politička struktura i do danas taj posao nije završen. Saradnja sa Odjeljenjem za prostorno uređenje iz Podgorice je karakteristična prvenstveno zbog malo drugačije terminologije, mada, u suštini tretira iste planske dokumente koje i mi izrađujemo, a  njihov Zakon se samo u određenim segmentima razlikuje od našeg. Pri izradi ovih planova javljali su se problemi izazvani potrebom definisanja neizgrađenog, ali načetog prostora sa izraženom privatnom vlasničkom strukturom. S obzirom na specifične odnose u Crnoj Gori bilo je dosta problema oko usaglašavanja imovinske prirode. Međutim, nakon dužeg usaglašavanja uspjeli smo sve to usaglasiti.
Tuzi ću navesti kao primjer specifičnog prostora u smislu prirodnih karakteristika i, svakako onih, antorpogenih karakteristika (način življenja stanovništva). Mogu reći da smo imali adekvatnu saradnju i ugodne impresije nastale u toku izrade tog plana, no, kao što sam rekla, posao nije završen zbog novonastalih političkih okolnosti.
Urbanistički zavod radio je i RP Slobomir i UP Novog grada na Drini- Slobomir. Interesantan je plan, jer se radi na nicanju novog grada na čistini gdje je investitor privatno lice - gospodin Slobodan Pavlović iz Popova koji živi u Čikagu. Njegova ideja je da napravi novi grad kako bi pokazao da smo mi Srbi veliki i sposoban narod, odonosno, gospodin Pavlović pokušava na prostoru za koji je emotivno vezan unijeti elemente sadašnjeg životnog ambijenta - elemente američkih gradova. Njegove ambicije su i danas aktuelne. Završen je RP Slobomir na površini od 46 hektara. Grad je dijelom i relizovan na ovom vrlo specifičnom prostoru i bez obzira što sve ovo djeluje prilično apstraktno - grad je zaživio. S obzirom na visok nivo podzemnih voda i uopšte na podzemnu Drinu, koja tu meandrira, u gradu je već dosta nasutih površina. Prostor na kojem se gradi je vrlo specifičan i zbog nalazišta geotermalnih voda. Kroz RP su sagledane sve mogućnosti ovog prostora i data je njegova koncepcija – odnosno, dati su elementi neophodni za izgradnju grada. Već je izgrađen objekat banke, objekat za snabdjevanje vodom i tržni centar koji danas ima funkciju univerziteta. U toku je izmjena i dopuna RP-a, s tim da gospodin Pavlović ima i programske zadatke kojima želi realizovati nešto zaista novo na našim prostorima.
Regulacioni plan centra Bijeljine je rađen 1998. godine. Plan je specifičan prvenstveno zbog maksimalne izgrađenosti prostora i u izgrađenoj strukturi je teško raditi plansku dokumentaciju, pogotovo što je taj period donio i promjene vlasničkih odnosa. Zanimljivo je da je ovo prvi plan koji je Urbanistički zavod izradio u digitalnoj formi. Naravno, bilo je i propusta i korekcija. Nakon nekoliko godina je rađena i izmjena zbog novih potreba građana, budući da je Bijeljina sredina u stalnoj ekspanziji zbog velikih novčanih transakcija koje uslovljavaju i nove potrebe za gradnjom. Izmjenu plana je radio njihov Urbanistički zavod. Međutim, naša kuća je i dalje aktuelna na u toj regiji – u izradi je Izmjena UP Janje (naselje udaljeno 10km od Bijeljine) i Izmjena UP Dvorova (banjski kompleks Dvorovi).

• Arihtektura i moda?

LJ.Dmitrović, arhitekta: Činjenica je da i arhitektura prati modne trendove o čemu najbolje govore izgledi gradova. Svako vrijeme nosi svoje karakteristike – materijali, uređenja, oblici, enterijeri... Arhitekte su dio umjetničke sfere i sklonost ka obliku, ambijentu uz mogućnost da se bave kreiranjem navodi nas na logičan zaključak da arhitektura i moda prate jedna drugu.
Modom čovjek izražava stav prema sebi i prema drugima, a njegova odjeća dosta govori o njemu. Činjenica je da moda zavisi i od materijalnih mogućnosti, od prostora i vremena u kojem čovjek živi. No, definitivno je odraz ličnosti. Dovoljno novca ne daje apsolutnu mogućnost adekvatnog praćenja mode i pronalaženja pravog izraza. Isto važi i u arhitekturi.
Neminovno je da arhitekta podlegne zahtjevima investitora koji često balansiraju na granici kiča (nekada je u pitanju i pravi kič) iz razloga što nisu u mogućnosti da ukažu investitoru na propuste ili u slučaju kada je novac ipak primamljiviji od principa struke. Tako je i u modi.
Arhitekte se na neki način prepoznaju po svoji stavovima i izrazu, te zaista preferiraju specifičan modni stil koji je blizak minimalizmu, a s druge strane se dešava erupcija kolorita i spaja se nespojivo. Sve to govori o pokretu kao konstanti, tako da ono što je nekada bilo za odbaciti sada je poželjno...
I u arhitekturi kao i u modi može se pronaći sklad koji ukazuje priroda. Nikada nećemo pogriješiti ako kombinujemo nešto što je priroda već iskombinovala, npr. boje koje se javljaju u pojedinim godišnjim dobima. I, kao što sam rekla, taj sklad iz prirode se često koristi i u arhitekturi i u modi.
Arhitekte, zaista, vole da su prepoznatljivi i upravo ti svedeni oblici njihove odjeće govore da oni samo naizgled žele biti neupadljivi, a zapravo se stavljaju u prvi plan.