| |
 |
Zoran Novaković, alpinista
napisala: Nataša Novaković
photo: Zoran Novaković
Čudno je kada radeći osam sati u okruženju tipa – svi o svemu sve znaju, pročitaš u novinama!?
vijest – čovjek sa prvog sprata, sistem administrator, Zoran Novaković osvojio najviši vrh Južne Amerike. PAF.
Sada ću suptilno zaobići riječi hvale, sa pregršt atributa, jer patetika nije
moj omiljeni stil.
Ali, da sam se našla u neobranom grožđu – to svakako:
Elem, spustim se juče kod Zoke na prvi sprat, naoružana diktafonom i globalnom vizijom kako će izgledati intervju. O alpinizmu znam iz dva filma koja sam više prespavala nego gledala. Ali, kako je novinarstvo upisano u moje genetske kodove, nikad se ne plašim da će intervju biti loš. Šalim se.
Pogledala sam milion fantastičnih fotografija, zaronila u svijet alpinizma i narednih sat vremena, na sve moguće i nemoguće načine, sprovela mission impossible – dobiti priču od čovjeka koji najviše govori mimikom, smijehom i jaaako skraćenim rečenicama. Dakle, od klasičnog intrevjua definitivno neće biti ništa….razmišljam dok skupljam svoje stvarčice i odlazim iz administratorove kancelarije. A, on (Zoka) je, pak, napravio izlet u nepoznato, tačnije, intrigantno…razmišljam na putu do moje kancelarije…Pa, dobro, važno je da informacija ima aktivan status, od tačke A do tačke B. Napisaću priču, to bar nije problem! Sat vremena razgovora će ipak dobiti novinarsku formu. Evo šta sam saznala:
 
Sistem administrator Urbanističkog zavoda, a.d. Banjaluka, Zoran Novakoković osvaja vrhove jer mu se 1) sviđa i jer 2) odmara mozak. Prije par godina je slučajno otišao na zimski uspon i shvatio da voli zimu. Osim što je osvojio Akonkaguu i 6.962m, penajo se na Mon Blan – 4807m, neke italijanske i austrijske vrhove (Gros Glokner– 3798m, Gran Paradizo..).
Ova prva dva vrha su, kaže, neuporediva.
Mon Blan je tehnički problematičan, lako se oklizneš. Dok se pri penjanju na Akonkagu javljaju visinski problemi(visinska bolest, hladnoća oko -40 oC koja često dnevno varira do +10 oC, vjetar). Pri penjanju nosiš 20kg terata, što svakako, otežava dolazak do cilja.
Zoran cijelu priču svodi na:
- skontati kako disati ( tri udisaja, pa korak, pa tako sve do vrha);
- imaš prekrasan pogled;
- i razmišljaš, kad se popneš na vrh, kako sići jer si već prilično
umoran
|
 |
|
Na vrhu se zadržiš par minuta. Ako imaš sreću da se tvoj fotoaparat nije zaledio, napraviš par fotki, obavezno sa nekom zastavom. Pažljivo, naravno, kako ne bi odjedrio par stotina metara. I bježiš nazad. |
Navodno je neki Bugarin, stigavši na vrh Akonkague, raširio zastavu, no, vjetar ga je 200 metara bacio na drugu stranu. Dok je boravio u Andima dva Poljaka su se smrzla, od šesnaest planinara njegove ekspedicije koju vodi organizacija "Extreme Summit Team", samo je deset uspješno izašlo na vrh. Osim kontrolisanog disanja, važno je da dnevno popiješ 4 – 5 litara vode, konstantno se štitiš od sunca i vjetra ( Zoranu je pomogao Vichy - faktor 50), a najčešće nema kupanja petnaestak dana. Na toj visini nema ničega. Samo vjetar, sunce i snijeg.
Junak naše priče ne žudi za odlaskom na Maunt Everest. „Everest je komplikovan. Većina se ni ne vrati. Što mi to treba?!“.
Zoran Novaković u Zavodu obavlja poslove sistem-administratora. Generalno ga zanimaju mreže. „ Povezuješ ljude da bi lakše živjeli..“ Problem je što se tehnologija jako brzo razvija, evoluira, te stalno ima osjećaj da kaska. Puno vremena provodi učeći. Tako da je idealna relaksacija bijeg u prirodu.
A, mi očekujemo da nas ponovo iznenadi..
Ako niste sigurni šta propuštate, dobro pogledajte ove fotke.
    
   
|
